Moškatelo / VoiceOver / EventHost / Moderator / MC / Public speaking coach

03/06/2026

Konačno vas mogu pozvati na nešto otvorenog tipa. Baš se zaredalo koješta zatvorenog tipa. Evo nečeg i za tebe, uz to je sudjelovanje free, samo se trebaš prijaviti. Lijepim link u story. 🥳

Kao netko tko svakodnevno radi s ljudima, brendovima i publikom, volim analizirati i propitkivati (ok, neumorna sam u tome i privatno 🫣), a trenutno me fascinira jedna ubrzana izmjena interesa na mrežama i smjera šire mase:

Primjećujete li i vi da ljude sve manje privlači savršenstvo?

Filtera je manje.
Produkcije je manje.
Ali pažnje publike kao da ima više.

Zašto?

Je li autentičnost postala nova valuta povjerenja ili smo samo zamijenili jedan trend drugim?

Da li je i nesavršenstvo umjetno stvoreno?

Je li publika odbacila estetiku?
Ili je samo postala osjetljivija na neiskrenost? Koliko je ovo zaista iskreno?

To je samo jedna od zanimljivih tema o kojoj diskutiramo 10. lipnja na INFLU FEED-u. Pokušati ću doći do odgovora, a gosti su mi ovaj put vrlo zanimljive individue Ana Antunović , Mislav Combaj .hrast, oboje content creatori +
doc. dr. sc. Erik Brezovec, Fakultet hrvatskih studija, Sveučilište u Zagrebu

Ako vas zanimaju komunikacija, sadržaj, brendovi, društvene mreže i ponašanje publike, ovo je razgovor za vas. Dođite poslušati, analizirati, sudjelovati, a možda i promijeniti mišljenje.

🎤 Vidimo se na panelu:
“Je li estetika mrtva i zašto biramo stvarnost?” ☀️👋🏻

30/05/2026

Za moj gušt i užancu opet ide "1 edukacija godišnje" zna to svatko tko mi je blizak, a tu i tamo u kakofoniji i brzini današnje svakodnevice, podijelim nešto od toga i na mrežama. Svatko se nečim voli počastiti. Zaključih da ne bi bilo loše dijeliti osobna iskustva češće, možda nekog izmotivira, kako su mene tuđa znala izmotivirati 🥰

Biti ću realna, iskrena i što mekša, unatoč tvrdom otočkom karakteru. Edukacije su bitne. Jako. Školom i fakultetom ne možemo zaokružiti naše obrazovanje i staviti točku na "i". Današnje okolnosti traže više. Ne treba to brkati s perfekcionizmom, imposterom, ili bilo kojim danas olako korištenim terminom. Vrijeme juri, toliko je toga na buffet stolu života, da je nužno znati što nam se konzumira, da pritom ne pretjeramo, ne smiksamo sve i da nam ne naškodi 🙂

Sve što sam do sada birala, prilično je usko vezano uz ono čime se bavim 20 godina, komunikacijom. Od vodičkih dana, preko radijskih, do današnjih moderacija, sve je tražilo od mene istančanije i perfektnije čitanje situacije, mudrije reakcije, promišljenije odgovore, kreativnije rješenja, kolaž koječega, uz odgovornu komunikaciju.

Postoji edukacija koja me zanima od trena kad sam se doselila u Zagreb. U Splitu, a ni na mome otoku je nije bilo (ili ja nisam znala da je ima). Nakon skoro 10 godina odgađanja, odlučila sam ozbiljno krenuti u potragu za NLP edukacijom. 😊

Svake godine isto: “Kad završi ovaj projekt…”, “Kad bude malo manje posla…”, “Kad uhvatim vremena…”

E pa, izgleda da je došao red i na to.
Lipanj posvećujem potrazi ☀️

Samo, prije 10 godina sam znala za možda 2-3 škole i edukatora. Danas ih ima toliko da od šume gotovo ne vidim stablo (čest problemos na svim poljima danas 🤐😂)

Silno sam uzbuđena, kao da tražim naj igraonicu 🫣😂🥳

Znam što mi je važno:
✔️ da je edukacija uživo, a ne online
✔️ da mi sjedne edukator/ica kao čovjek – toplinom, pristupom i vrijednostima
✔️ da je program kvalitetan i dovoljno dobro raspoređen da ga mogu uskladiti sa svojim poslom

Ako ste prošli NLP edukaciju ili imate neka saznanja, preporuku, iskustvo, upozorenje ili savjet, pls pišite mi ovdje ili u inbox.
Baš me zanima kako ste vi birali. 🤍

❤️

03/05/2026

Ovo nije još jedna konferencija o financijama.

Ovo je prostor gdje pričamo jasno, konkretno i bez kompliciranja.

Zajedno s .hr istražujem:
→ kako trošiti pametnije
→ kako zarađivati više
→ kako investirati razliku

Kroz kratke formate i firechatove idemo ravno u srž – a moja uloga je izvući ono najbitnije, povezati i približiti svima nama.

Jer financijska pismenost nije luksuz.
To je alat.

Vidimo se 9.5.
www.tonimilun.com

28/04/2026

Koliko p**a ovog tjedna ti se nije dalo?
Koliko p**a si u glavi ponovio/la “čemu”?
Koliko si p**a prešutio/la ono što misliš - jer “nije trenutak”, “nije mjesto”, “nije to za mene”?

Kako je samo naporno nekad biti “ti”.
I progovoriti.
Reći ono što misliš i osjećaš.
Stati iza sebe i reći: “ali znam jer…”

A onda nastupi muk.



Nema inspiracije.
Možda nema ni motivacije.
Nema savršenog trenutka.
I često nema podrške izvana.

Ali ima nešto drugo.

Postoji odluka.

Ne velika, dramatična.
Nego tiha:
samo da baš ovaj put ne preskočiš sebe.

Ja nisam uvijek bila glasna.
Nisam uvijek znala kako.
Ni dan danas uvijek potpuno sigurna.
I bilo je puno pokušaja, puno kočenja, puno “ne sad”.

Ali sam našla svoj način.
Svoj ritam.
Svoje vrijeme.

I to se uči.

Ne preko noći.
Ne bez nelagode.
Ali se uči.

Ako želiš prestati preskakati sebe u razgovorima, na sastancima, pred ljudima — tu sam.

Ne da te mijenjam.
Nego da ti pomognem da dođeš do svog glasa.

Jasno.
Mirno.
Bez gušenja.

Javi se ☀️🙂👋🏻

18/04/2026

Oduvijek sam voljela zabavljati i animirati publiku. Ali sam odgajana da se ne ističem nepotrebno.

Ta dva dijela mene dugo su vježbala, istraživala i testirala kako zajedno.
Takav put je vrlo specifičan i traži trostruk ulog i vrlo kompleksan pristup, ako se nekome ne gubi sebe i svoj karakter, karizmu, iskru, i sve to nešto što treba ostati u paketu 🤍

Javni nastup za mene nije bio “prirodan talent”. Već proces. On traje već 20 godina, a voljela bih kada bi se taj proces istraživanja nastavio razvijati u ovako čudnovatim i iznenađujućim pravcima, bez nekog plana i programa, do samog kraja 🥰

Počelo je spontano, korak po korak, uz prvi mali festival koji sam dvije godine iz igre i zafrkancije radila doma na otoku, za nas djecu, da imamo neku novu zanimaciju,
pa se nastavilo kroz školu i razne grupe i akcije, zatim studij i ozbiljnije, odgovornije zadatke, poput:

– vođenja grupa na putovanjima
– izlaganja na faksu
– radio
– radionice
– razno razne pozornice i tematike

I svaki put, sa svakom bih ulogom dobila malo više prostora za sebe samu iznutra...
i otkrila nešto posve novo.

Danas govorim pred ljudima na tjednoj bazi. Ne zato što više nemam tremu.
Nego zato što sam naučila kako biti u njoj,
s njom, i svejedno govoriti bez da gubim sebe. Učila sam kako da jedna i druga strana mene budu u balansu.

To se ne događa preko noći.
Ali se uči.

Ako tražiš tu svoju “sredinu” - javi se. 🙂
Voljela bih ti pomoći skratiti taj put ☀️

❤️

03/04/2026

Q&A - Kako se nosiš s vlastitim pogreškama?
U školi, na fakultetu, poslu?
Miruješ kad pogriješiš, ili..?

Dugo sam bila easy kod grešaka.
Kao dijete nisam se puno sekirala.
Moram priznati nisam ni kasnije.
Zapravo mislim da sam bila mirna po tom pitanju dok se nisu pojavile prve teme za koje sam gorjela, koje sam priželjkivala, koje su mi bile baš "napete" tj do kojih mi je zaista iskreno stalo, baš stalo. Ne zbog para, ne zbog ljudi, već su meni iznutra bile važne na mom putu i željela sam da sve bude perfektno i ispravno.

Tada si nisam dozvoljavala greške.
Ako nešto nije bilo savršeno, za mene nije postojalo “može bolje”, više “ovo nije dovoljno dobro”

Poznato?
Oprosti, ali moram ti reći,
tu počinje problem.

Ne znam jesu ti rekli, da li su to napravili dovoljan broj p**a, ali dozvoli da ti ponovim, naime u stvarnom svijetu griješe svi.
Griješe tvoji nadređeni.
Griješe tvoji kolege.
Griješe tvoji konkurenti.
Griješe svi oni koji ti djeluju
sigurnije i iskusnije od tebe.
Griješe i oni koje smatraš autoritetom.

Ono što primjećuješ, još su tu, dišu, postoje, rade, bore se, neki su svjesni, neki ne, ali ono ključno
NIŠTA od toga ih ne briše.
Ne briše njihovu vrijednost.
Ne briše njihov rad i trud.
Greška ne briše ama baš ništa.

Zašto ti sebe olako brišeš zbog greške.
Jedne. Dvije. Koliko?

Koliko često?

Nemoj mi reći da to radiš
i kad staneš pred ljude 🤐

Ono kada pogriješiš riječ?
Ono kad zastaneš?
Kada izgubiš (s)misao?

Kada u sekundi pomisliš da je sve palo u vodu, da se nećeš baš lako iskoprcati?

Što ako ti kažem
ALI tek tada postaješ stvaran/stvarna!

Ovaj svijet ne traži savršenstvo.
Ljudi oko tebe ne trebaju to.
Tvoji prijatelji, tvoja obitelj, partner, tvoji kolege, tvoja publika...

Publika traži kontakt, iskrenost
Traži nekoga tko je tu, prisutan, živ.

Upravo se u toj nesavršenosti povezuješ.

Dopustiti sebi grešku ne znači biti neodgovoran.
Ne znači da nisi pripremljen.
Ne znači da spuštaš standard.

Greške su dokaz da radiš.

A ljudi koji rade - griješe, uče i idu dalje.
Oni koji čekaju savršen trenutak - stoje.

Ne moraš biti bez greške.
Ključno je da ne odustaješ zbog greške.

Ne moraš se boriti s tim solo. Javi se! 🙂

23/03/2026

Nakon 3 komada u Zagrebu gdje ste popunili sve do zadnjeg mjesta i pokazali nam kakvih tema ste zaista gladni, i koliko je ključno da se konačno opustimo biti iskreni i otvoreno oko nekih ključnih tema- stižemo i u Osijek. Konačno! Vidimo se u prostoru gdje se ne zadovoljavamo površnim odgovorima.

• Skinimo tišinu s mentalnog zdravlja
• Usamljenost u doba povezanosti
• Vještina za život: naučimo brinuti o sebi
• Generacija pod pritiskom
• Od brige do djelovanja

Moj zadatak moderatorice, nije da ovaj dan bude ugodan, već da bude stvaran.

Ako ti je ikad došlo da na “kako si?” kažeš nešto drugo osim “dobro sam” - ali nisi - dođi. Ovo je tema koja se tiče do ti jednog/jedne od nas u današnjem svijetu, a o našim mladjim generacijama i djeci, da ne govorim.

Više o lokaciji i programu pronađi na linku u storiju, i ne zaporavi se prijaviti, sudjelovanje je besplatno > https://lnkd.in/dsQhdbUH > YES, free - i to je rijetkost danas! Pusti glas 🙂 važno je 🌻

Tko je lagao na ovo pitanjce bar jednom kroz ovaj mjesec, na poslu, doma, let's be honest 👀

22/03/2026

Tema s kojom se susrećemo svakodnevno. Nekad u drugima, a ako smo dovoljno spremni preispitati sebe, onda i u sebi samima. 😉

Nedosljednost nije zbunjenost.
To je jasan obrazac u kojem riječi služe dojmu, a ponašanje razotkriva istinu.
I tu se nema što posebno tumačiti, ali koješta se može vidjeti. Posebno kada se namjerno utišamo i samo promatramo.

Nedosljednost u komunikaciji (s obzirom na to da se bavim strastveno izučavanjem i proučavanjem upravo komunikacije), moram priznati, nije baš bezazlena.
To je jasan signal neusklađenosti određene osobe, prvo prema sebi samoj, tu kreće sve, pa onda i prema drugima.

Kad su riječi jedno, a ponašanje nešto drugo, što ne slijedi, uvijek vrijedi ono što se ponavlja, ne ono što se govori.

Kad netko istovremeno traži bliskost, a živi kao da je nema, to nije složenost, to je samo obično (još) jedna nedonošena odluka.

I tu najčešće griješimo:
pokušavamo razumjeti, opravdati,
prevesti nečiju nedosljednost
umjesto da je jednostavno - pročitamo.
Ne da bi je osudili, već da bi znali što dalje.

Jer ljudi vrlo jasno pokazuju koliko su spremni za građenje zdravih odnosa.
Ne kroz izjave, nego upravo kroz vlastite sve (često nesvjesne) obrasce.

A onaj tko na to ukaže često bude proglašen problematičnim.
Ne zato što griješi, nego zato što dira tamo gdje (još) nema spremnosti za promjenu.

Zato je stvar jednostavna:
bez unutarnje usklađenosti nema ni stvarnog odnosa. Kako poslovnog, tako ni prijateljskog, ljubavnog, roditeljskog.

I tu ne propadaju (samo) emocije, potencijal, ljudskost, toplina,
razumijevanje, poštovanje...

Tu propada kapacitet.

U nadi da ćemo mijenjati sebe, kontrolirati se, preispitivati, ne u želji da budemo savršeni, već s ciljem da budemo ispravni, ostavljam ovaj tok misli ovdje kao podsjetnik sebi što sam uspjela promijeniti od 1982. i podsjetnik na sve ono što je još preda mnom. Neizmjerno se veselim 🌻

Budite slobodni nadovezati se na temu, ako osjetite potrebu.

Ne zanemarimo važnost psihologije komunikacije. Šteta se uspavati.
A još gore se dovesti do pitanja "zašto baš meni" - jer sve nam se događa kao dio lekcije, s razlogom. Ponavlja se, dok lekciju ne naučimo. Na žalost, tj na sreću ☀️♾️

19/03/2026

09/03/2026

Ovih dana rješavam jednu izazovnu situaciju. Kad god je u pitanju neka delikatna tema, izuzetno je važno, ali i teško, ostati miran. U tijelu. Umu. Govoru. Nimalo lagan zadatak, jer me jednako može okupirati revolt, nepravda, ljutnja, kivnost, bilo koja od sveprisutnih emocija, a u koktelu ih može biti i više.

Glumi tu nema mjesta, a praksa ne znači previše ukoliko zahtjevan razgovor morate voditi van poslovnog kruga. Doma. S prijateljicom. U vezi. U prijevodu. Svaki dio pozadine je bitan, jednako kao i sam sugovornik, njegov/njen način komunikacije, razina svijesti, savjest, percepcija, povijest vašeg odnosa, mišljenja, stavovi koje zauzimate, ali i važnost tematike o kojoj se raspravlja.

Ja sam tip sugovornika koji je i po samom karakteru izuzetno strastven, pravda mi je bitna, izuzetno mi je važno da me se ne tumači iz nekog drugog konteksta, kad se upletu emocije mogu zaboraviti čuti drugu stranu, i tu lako nastane krš a neke izjave mogu otići u sam nepovrat. Bez plana i programa, završimo u nerazumijevanju. Poznato?

Još jedna izuzetno široka i delikatna tema, ne bih je obrađivala ovdje ukratko, ali na samim radionicama rado simuliram jedan takav razgovor, ne kako bi vježbali izbor riječi, već kako bi osjetili što znači vratiti se sebi, u svoju istinu, iz koje možemo puno lakše razumijeti, osjetiti i u miru saslušati drugu stranu. Neovisno je li u pitanju dedina tetka koja redovito (ne)svjesno testira naše granice iz tkoznakojih neriješenih problema sa sobom, ili je u pitanju prijatelj
koji je u osjetljivoj fazi.

Mir u komunikaciji ne počinje govorom. Počinje puno ranije – u nama.
Kad smo iznutra nemirni, povrijeđeni ili umorni, riječi postaju brže, oštrije, obrambene. Ne zato što želimo povrijediti, nego zato što branimo vlastiti nemir.

A tu najčešće i griješimo.
Ne slušamo kako bismo razumjeli,
nego kako bismo odgovorili.
Ne pitamo da bismo se približili,
nego da bismo potvrdili svoje.

Pravi mir u komunikaciji dolazi tek kad prestanemo ratovati sami sa sobom.
Tada glas omekša.
Rečenice postanu kraće.
A prostor između dvije osobe – sigurniji.

Jer mir se ne postiže tako da uvijek
kažemo pravu stvar. Nego tako
da govorimo iz pravog mjesta. 🤍