24/08/2026
"UČI ŠKOLU, SINE, DA NE ZAVRŠIŠ KAO OVAJ KAMIONDŽIJA."
Jučer sam to čuo na pumpi. Žena to govori svom sinu, a gleda u mene.
Stegnuo sam volan malo jače, pogledao u svoje ruke masne od nafte i nasmijao se.
Kad bi samo znala, gospođo.
Vi vidite samo prljavu radnu odjeću, oči koje nisu spavale dva dana i veliki kamion.
A ne vidite ono što je iza.
Ja u sekundi računam udaljenost, uspon na Karauli, koliko će izdržati kočnice niz Komar, potrošnju, vrijeme, i gdje će mi izletiti budala u Golfu dvojci.
Bježim od divljaka na cesti i borim se sa snom da ne zatvorim oči.
Za vas smo mi samo - vozači. Obična fizička radna snaga.
A ne shvatate ništa.
Mi smo um koji nikad ne spava.
Mirišemo na dizel, a mozak nam radi kao kompjuter.
Ne nosim kravatu.
Ne sjedim u klimatiziranom uredu.
Ja u glavi imam fiziku, reflekse i 20 godina iskustva.
Da bi tebi sutra hljeb, mlijeko i gorivo bili na vrijeme u prodavnici.
Neki sa tri fakulteta cijeli dan ne proizvedu ništa što ostaje iza njih.
Moj posao se ne briše klikom na "delete".
Moj posao pokreće ovu državu. Ja vozim dok vi spavate.
Vozim noću po snijegu i kiši, preko Ivan planine.
Da bi se ti ujutro probudio i sve našao na polici u Konzumu i Bingu.
Propustio sam rođendane svoje djece.
Da tvoja porodica ne bi oskudijevala ni u čemu.
Postati vozač kamiona nije kazna za one koji nisu učili.
To je posao za ljude sa hrabrošću, mirnom glavom i čeličnim živcima.
Zato sljedeći put kad nas vidiš na cesti, nemoj nas gledati s visine.
Operi usta prije nego poniziš ljude koji drže ovu zemlju na točkovima.
Tvoj cijeli život se vrti oko mojih prljavih ruku.
I to je moj ponos.